Recepti za život

Moja mama je znala napraviti savršene buhtle. Tu nije bilo više mjesta za bolje od njih.

Toliko su bile dobre da smo se često znali opeći marmeladom koja bi se skrivala unutar već ugodno mlakog tijesta i to nakon što nam je mama po stoti put rekla da sačekamo da se ohlade.

Naravno da ćete pitati svoju majku za recept za neko jelo koje je baš ona znala napraviti bez mane.

Zašto onda odbijamo da poslušamo roditelje kada je riječ o privatnim izborima a nekada čak i o velikim životnim odlukama?

Zar po definiciji roditelji ne bi trebali da to najbolje znaju jer su već to sve prošli?

Zašto smo često tvrdoglavi i ne želimo da primimo savjet?

Nije to pogrešno, to je isto ono što su i naši roditelji nekada radili, rijetko slušali svoje roditelje i išli po svome.

Iako godinama uviđam da je ono što mi je mama govorila sve više i više tačno, teško je pridržavati se uvjek maminih savjeta.

Mi jednostavno nekada moramo da uradimo po svom.

Kada pogledam nazad, dobro sam uradila, svi ti ispravni a i pogrešni potezi su me doveli ovdje gdje sam sada, gdje je dobro.

Možda bi bilo bolje da sam nekada poslušala roditelje i uradila po njihovom ali možda i ne.

Ipak koje savjete biste dali onoj osobi koja ste bili pre 10, 20 ili 30 godina?

Da li postoji neko ko ne bi dao nekakav “pametan” savjet sebi?