Priča o njokama, priča o svemu

Da li su za vas njoke samo još jedna vrsta tjestenine koja nekada uspije a nekada ne?
Ili su za vas bile nekada veliki poduhvat a sada ugodno jelo kome se uvjek vraćate?
Možda su pak nešto što jednostavno kupite u prodavnici jer se ne isplati praviti kod kuće.

Kada objavim jedan novi recept on mnogima vjerovatno predstavlja samo jedan novi video sa nečim što će im se možda svidjeti a možda i ne.
Onaj dio koji se ne vidi, ideja koja se razvija u meni, smišljanje recepata i snimanje je svakodnevna škola za mene.

Pravljenje njoki iza sebe krije mnogo toga.

Prvi korak – pokušaj pravljenja ideći sa ”otprilike” sjećajući se maminog načina pravljenja i pomagajući se receptima koji se nalaze na internetu. U redu, rezultat nije loš, eto imam recept za njoke.

Drugi korak – ne vuče me ništa da pravim njoke ponovo. 

Treći korak – naručujem njoke u Italiji i one su tako jednostavne, meke, klize niz grlo, tako su fino upile taj skroman sos koji se tek nazire, tako su zadovoljavajuće. To su zapravo njoke koje želim a ne ono za što imam recept.

Četvrti korak – mogu ja to sama da napravim, samo treba da malo razmislim šta je to što čini njoke takvima.

Najzad ne smirujem se dok to ne ostvarim.

Ovo se može primjeniti na skoro sve što radimo u životu.

Ako nešto želimo ne trebamo se nadati da će nam neko ponuditi riješenje ili ispunjenje naših želja.
Da bismo ispunili nešto u to treba uložiti dosta truda, volje i vremena. Mi sami, ne neko drugi, baš mi. U suprotnom moramo da priznamo da to zapravo ne želimo toliko jako kao što tvrdimo.

Sve to može postati jedan put, pustolovina na kojoj naučimo mnogo popratnih lekcija.

Nisu njoke samo Aleksandra koja sjedi nekoliko sati da napravi nešto što se u prodavnici može kupiti za manje para. Niti je pravljenje njoki dangubljenje.
Onoga trenutka kada prestanete da se zadovoljavate polovičnim riješenjima i kada odlučite da je za vas bolje da pokušate sami da napravite bolju verziju nečega što želite se otvara cijeli novi svijet.

U jednom trenutku slijediti druge i njihove verzije stvari ili situacija postaje previše dosadno i morate da nađete nešto što će vas više zadovoljavati i što će uključiti vašu maštu u stvaranju vaše verzije nečega.

To je ono što sam, između ostalog, dobila snimajući za jutub jer sam počela više da se bavim stvarima samostalno i da sama odlučujem čemu se želim posvetiti.

Njoke, iako izgledaju vrlo obično, zapravo su vrlo delikatno jelo. Isto tako mnogo stvari koje izgledaju u životu obično su zapravo delikatne i mogu vam dati mnogo zadovoljstva ako nađete nešto “ono” u njima.

Njoke mogu biti obične, tek nešto da vas zasiti, a u nekim sretnim slučajevima, kao što je moj, može da bude fina ljubav koja polazi od pripreme krompira i brašna, ispipavanja prstima bezbroj puta da li je tijesto dostiglo željenu mekoću, savijanja tijesta preko finih šara drveta te do spuštanja njoka koje su se navlažile sosom u dubinu tanjira i posipanje mrvica parmezana preko njih.

Mnoge stvari mogu da se gledaju na ovaj način, zar ne?