Lekcije iz života “velikih” i “malih” ljudi

Odlomak iz knjige Krug, Meše Selimovića opisuje sličnost između Vladimirovog ujaka, intelektualca i Mare, kućne pomoćnice te njihovih životnih lekcija.

“ Živio je između skeptičnog humanizma jednog rafinovanog đaka akademije des beaux arts, i opore pučke pravednosti jedne siromašne žene, i Vladimir se uvjek divio kolika je razlika među njima i kolika sličnost.

Govorili su drugim riječima, ali istovjetnim smislom. Ujak je navodio rečenicu iz Talamuda o vlasti: “ Niko ne može postati na zemlji šoter, ako nije na nebu žigosan kao zločinac.” A Mara, o istome: “ Ja lijepa vakta ko obraza nema.” I bilo je zaista isto. On je znao sve o svjetskim slikarima i pjesnicima; ona o ljudima s kojima se susretala i o kojima je čuo. I ispadalo je na isto. Ujak je citirao Plutarhovu misao u opisu Tezejeva života: “Opasno je omraziti se u zemlji u kojoj cvatu filozofija i pjesništvo.” A Mara: “Teško onome koga narod uzme na zub.” I bilo je isto.  Tako je Vladimir prihvatao evropsko obrazovanje i narodnu mudrost, naoružavši se jednim sigurnim i dobrim oružjem, strpljenjem i upornošću, i jednim nezgodnim, poštenjem. (…) “